Bila jednom jedna Jelena...
Na nedavnom okupljanju ljubitelja prirode, zdravog života i takmičarskog duha, koje je organizovalo udruženje OCR RS (Obstacle Course Racing) u Tavni pored Bijeljine, atmosfera je bila dinamična, uzbudljiva, srdačna i iskreno prijateljska. Iako je ovo bio svojevrsni „diplomski ispit“ organizatora, jer se radi o premijernoj ovakvoj priredbi, odlično su se snašli. Ali, donje redove ćemo posvetiti životu, plemetosti, ljudskosti, prijateljstvu, iskrenosti i odanosti. Nečemu, što je pomalo u ovom današnjem vremenu zaboravljeno, il' je „de mode“!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Bila jednom jedna Jelena...
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U Bijeljini je svojevremeno živjela Jelena - Leka Radić rođ. Spremo, dama koja je bila primjer u svemu. Naizgled nenametljiva, dok ne dođe u zonu u kojoj se mjeri uspješnost. E, tu je bila apsolutni as! Redovno školovanje do studija okončala je trijumfalno da bi u istom stilu prošla studije na, za mnoge nedostižnom, Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu gdje nastavlja živjeti nakon studija u ljubavi sa suprugom Predragom s kojim rađa dva sina. Jelena je radila u kompaniji i u struci.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U slobodno vrijeme davala se druženju, rekreaciji u prirodi, ali i ronjenju. Jelena je bila i ozbiljan ronilac i bijeljinski ronioci su je dobro znali.
Nažalost, ovaj tekst pišem u duhu prošlog vremena, iako je Jelena rođena, ipak nedavne 1981. godine
U svojoj 39. Godini zauvijek je usnula u Beogradu uslijed moždanog udara, po medicini. Ili tačnije, Božje volje, volje Stvoritelja, po religiji.
Za vrijeme svoga života ipak je stekla veliko bogatstvo, a to je Prijateljstvo, ma koliko danas to blijedo zvučalo i izazivalo podsmijeh. Iskreno prijateljstvo! Ono, koje kad me jednom ne bude, ne dozvoli i ne znači zaborav!
To Jelena danas ima!
To Prijateljstvo se zove Vladimir Vokić iz Beograda, takmičar nedavnog OCR RS Tavna 2023.
Naime, Vlada je na start trke došao u crnoj opremi, a na majici je bio Jelenin lik u crvenom srcu i natpis „Aloooooooooo...“, vjerovatno njima jedinstven pozdrav za vrijeme kolegijalnih druženja i saradnje. Obzirom da se radi o vrhunskom sportisti, instruktoru i majstoru realnog aikidoa, Vlada je izdržao trku i došao na cilj uzdignutih ruku sa zategnutom majicom i Jeleninim likom na grudima i ponekom suzom.
U znak zahvalnosti, Jelenina sestra Desanka koja s prodicom živi u Bijeljini, bila je podrška Vladi i na startu ali i na cilju. Ona mi je ovu priču povjerila iz svog ugla apostrofiravši: “Moja Jelena je često govorila: “Kada bih imala brata ili mogla da ga biram, birala bih da on bude kao Vlada“!
Jelenina sestra Desanka Novaković je nastavila u suzama: “Došla sam da mu u znak zahvalnosti stisnem ruku i budem podrška na startu i cilju. Danas sam ga vidjela prvi put. Samo mi je Jelena pričala...“, sjetno, sa drhtavim glasom zborila mi je znajući da je razumijem.
A veliki junak i heroj ove priče, Beograđanin Vladimir Vokić mi je pri upoznavanju rekao:
“Da! Sve što znaš je tačno. Ona je bila veliki moj drug i čovek i ovo je najmanje što sam mogao učiniti i doći ću opet u Bijeljinu“!
Bila jednom jedna Jelena...
Živi i danas Jelena ali i trči, čak savladavavši teške prepreke!
Živi jedna Jelena....
Dok je Vlade i svih koji je vole!
Vasko D.Todić
22° 8°
