Legenda koja je umrla u siromaštvu: Na današnji dan prije 100 godina rođen veliki Čkalja

Nezaboravni Čkalja rođen je na dan šale 1924. u Kruševcu, gdje je završio gimnaziju. Nadimak Čkalja dao mu je u djetinjstvu prijatelj, a on je to objasnio riječima: “Bio sam tanak kao čaklja, providan, pa je od čaklja postalo Čkalja”.

Karijeru je započeo u Dramskom studiju Radio Beograda, 1946. godine. Zajedno sa Gutom Dobričaninom i Mijom Aleksićem nastupao je u najpopularnijoj humorističkoj emisiji toga vremena “Veselo veče”.

Od 1951. do 1977. godine bio je član Humorističkog pozorišta u Beogradu. Glumio je i u prvoj seriji Televizije Beograd – “Servisna stanica”, od 1959. godine. U toj seriji se proslavio tumačeći lik kuhara Jordana.

Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u TV serijama. Najbolje uloge ostvario je u serijama “Ljubav na seoski način” (1970), “Kamiondžije” (1972), “Vruć vetar” (1980) i “Kamiondžije 2” (1983), kao i u filmovima “Orlovi rano lete” (1966), “Bog je umro uzalud” (1969), “Paja i Jare” (1973), “Avanture Borivoja Šurdilovića” (1980) i “Kamiondžije opet voze” (1984).

Dobitnik je više nagrada: 1974. je dobio Sterijinu nagradu, 1977. Sedmojulsku nagradu, 1991. Nušićevu nagradu za životno djelo, 1995. RTS-ovu nagradu za životno djelo, “Zlatnog ćurana” za životno djelo na danima komedije u Jagodini.

Za vrijeme Slobodana Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Glumac nije krio da živi u bijedi, a njegovo govor na dodjeli nagrade “Car Konstantin” se i danas pominje.

– Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Međutim, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, da se zahvalim prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje – rekao je Čkalja samo godinu prije njegove smrti.

Tom prilikom je izgovorio i rečenicu koja je mnoge pogodila, a koja se i danas pamti: “Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti”.

Posljednje godine života proveo je tiho, povukavši se iz javnog života. Preminuo je 20. oktobra 2003. godine u Beogradu, prenosi Klix.