Za mnoge roditelje ova vijest bila je potvrda onoga što intuitivno osjećaju kada uzmu uplakanu bebu u naručje. Za druge je izazvala otpor jer ruši obrasce na kojima su generacije odrastale.

„Navikavaš ga na ruke.“
„Nemoj da spava kraj tebe.“
„Pusti ga malo da ojača pluća.“
„Ne trči odmah čim zaplače.“
„Mora se naučiti redu.“

Ove rečenice toliko su normalizovane da ih mnogi više ni ne preispituju. Izgovaraju se gotovo automatski, kao dio kolektivnog nasljeđa. Ipak, iza njih se često krije čitava kultura emocionalnog odvajanja u kojoj su generacije učene da potiskuju potrebe, emocije i ranjivost.

Kao psiholog i porodični psihoterapeut, ali i kao mama bebe od tri mjeseca, često i sama ulazim u ovakve diskusije. Čujem komentare kada uzmem bebu čim zaplače, kada je nosim dugo ili kada želim da spava blizu mene. Primjećujem koliko su naši prostori i dalje puni uvjerenja da se ljubav mora „dozirati“ kako dijete ne bi postalo previše vezano.

A zapravo, upravo kroz tu bliskost dijete razvija osjećaj sigurnosti.

I profesionalno i lično iskustvo naučilo me koliko je važno da roditelji vjeruju i sebi i svojoj bebi. Postoji nešto veoma instinktivno u potrebi majke da privije dijete uz sebe kada plače. Problem je što mnoge žene danas počinju sumnjati u taj instinkt jer ih okolina zatrpava kritikama i savjetima koji često dolaze iz zastarjelih obrazaca odgoja.

Beba od nekoliko mjeseci nema razvijen dio mozga koji omogućava manipulaciju. Ona nema sposobnost da pravi plan kako bi „vladala roditeljem“. Plač je njen jedini način komunikacije. Kada plače, ona ne traži luksuz nego regulaciju. Traži sigurnost. Traži kontakt. Traži osjećaj da nije sama.

Savremena razvojna psihologija jasno govori da se dječiji nervni sistem razvija kroz odnos sa odraslom osobom. Beba se ne umiruje sama. Ona se umiruje kroz nas. Kroz dodir, glas, miris, pogled i prisustvo roditelja. Upravo zato mala djeca često traže da budu nošena, blizu tijela ili da spavaju uz roditelja. To nije hir nego biološka potreba.

Naši primitivni obrasci odgoja nastali su u vremenima kada se preživljavanje stavljalo ispred emocionalnih potreba. Mnoge generacije prije nas živjele su u siromaštvu, ratovima, kolektivnim traumama i teškim okolnostima. Roditelji su morali biti funkcionalni, često bez prostora za nježnost. Emocionalna distanca tada je bila mehanizam preživljavanja.

Problem nastaje kada takve obrasce nastavimo prenositi i danas, iako sada znamo mnogo više o psihološkom razvoju djece.

Mnogo odraslih ljudi danas izgleda „sasvim normalno“, ali duboko u sebi nose osjećaj da moraju sve sami, da ne smiju biti slabi, da su teret kada imaju potrebe ili emocije. Upravo zato toliko ljudi teško traži pomoć, teško vjeruje drugima i teško gradi bliskost. Emocionalna uskraćenost ne ostavlja uvijek vidljive ožiljke, ali ostavlja posljedice u načinu na koji volimo, vezujemo se i doživljavamo sebe.

Naravno, ovo ne znači da roditelji moraju biti savršeni niti da treba osuđivati svaku porodicu koja pokušava pronaći način da preživi neprospavane noći. Roditeljstvo male bebe zna biti veoma teško. Nekada ćemo biti iscrpljeni, nekada ćemo pogriješiti, nekada nećemo imati kapacitet da odmah odgovorimo na svaki plač. I to je ljudski.

Ali postoji ogromna razlika između nesavršenog roditelja i filozofije odgoja koja dijete namjerno ostavlja samo sa emocijama kako bi ga „naučila“.

Dijete ne uči snagu kroz usamljenost.
Dijete uči sigurnost kroz povezanost.

Paradoks roditeljstva jeste da djeca koja su dovoljno nošena, mažena i umirivana najčešće kasnije postaju samostalnija. Kada dijete duboko osjeti da ima sigurnu bazu, ono prirodno razvija hrabrost da istražuje svijet.

Možda je upravo sada trenutak da prekinemo neke obrasce koje smo naslijedili bez preispitivanja. Ne da bismo osuđivali naše roditelje i bake, jer su mnogi od njih davali najbolje što su znali, nego zato što danas znamo više.

A kada znamo više, imamo odgovornost da budemo nježniji.

Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.