Milan Nikolić
KOLUMNA

Milan Nikolić

Profesor razredne nastave i književnik

  • "Ako ti jave, umro sam, ne veruj. To ne umem."

    "Ako ti jave, umro sam, ne veruj. To ne umem."

    Pjesnika Duška Trifunovića pamtimo kao svojevrsnog rodonačelnika „sarajevske škole“ u pop-rok muzici sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Muziku, koja je obilježila sav njegov život i književnu karijeru Duško je nazivao "moćnim sredstvom za jedinstvo nepismenih", a on sam je bio ličnost koja je opismenila jugoslovenski rokenrol.

  • Omaž ambasadoru boema

    Omaž ambasadoru boema

    Pjesnik, humorista i prozni pisac, Vlado Dijak je po mnogo čemu bio i ostao jedinstvena i neponovljiva pojava u književnosti ovih prostora.

  • Preporučiti knjigu je privilegija

    Preporučiti knjigu je privilegija

    Preporučiti dobar restoran, garsonjeru na moru, frizera, je odgovornost, preporučiti knjigu je privilegija. Kao pisac drugih privilegija nemam pa ću ovu dobrano iskoristiti. Izbor ću svesti na pet naslova iz svoje kućne biblioteke kojima se rado vraćam kao što se vraća rodnoj kući i zavičaju.

  • Pad panonskog anđela

    Pad panonskog anđela

    Dogodine će se navršiti dvadeset godina od smrti Drage Kuđića, pjesnika, boema, „semberskog slavuja u drinskim adama“ kako ga je u jednom pogovoru nazvao pokojni profesor Slobodan Petrović.

  • „Čemu na svetu narodi, ako postoje ljudi“?

    „Čemu na svetu narodi, ako postoje ljudi“?

    U savremenu srpsku poeziju za djecu Miroslav Mika Antić unosi novi senzibilitet, savremene teme i motive, drugačiju osjećajnost i jezičku razigranost. Iako je u svojim pjesmama i lirskoj prozi pronicao u duboko filozofske stvari, Antić je ostajao jasan i savršeno razumljiv kako zrelom tako i onom najmlađem čitaocu.

share Podijeli
dark_mode