KOLUMNA - strana 17
-
Njegovo veličanstvo STABLO
Obzirom na činjenicu da u našoj Bijeljini, saobraćaj kao osnova infrastrukture i istovremeno oblast koja je sastavni dio života skoro svih građana i koja je sve više potrebna svakom civilizovanom, radnom čovjeku - posebno, na marginama interesovanja svih struktura koja tu oblast treba da tretiraju u svakom smislu te riječi.
-
Ovako je govorio Kisindžer: Da bi se rješila ukrajinska kriza treba početi od kraja
Tekst napisan od strane Henri Kisindžera, bivšeg američkog državnog sekretara, jednog od najboljih diplomata koje je ta zemlja iznjedrila, objavljen u Vašington postu (eng.The Washington Post) 05.03.2014. na temu političke situacije u Ukrajini. Tekst prevodim u cjelini.
-
Politika jačeg
Rusija je nakon priznavanja Donjecke Narodne Republike kao i Luganjske Narodne Republike otišla korak dalje i u noći između srijede i četvrtka izvršila, de facto, invaziju na Ukrajinu. U kom pravcu će se situacija razvijati ostaje da vidimo, ali ako neko misli da će izbiti treći svjetski rat radi Ukrajine taj griješi. Nisu (još uvijek) Amerikanci spremni da šalju svoje vojnike na ruski front. Ali će sigurno podgrijavati situaciju koja je okeanom udaljena od njih, i koja stvara evropsku zavisnost o američkoj pomoći.
-
Dejton 2.0
Kaže Dragan Čović da je Dejton 2.0 već počeo time što se u aktivnosti oko izmjene izbornog zakona u BiH p(r)ovuklo brisanje etničke odrednice od strane stranog faktora, koji je tu da posreduje u pregovorima. Onim, koji su od početka bili osuđeni na propast. Od nastanka dejtonske BiH, svi bitniji pokušaji promjene sporazuma iz Dejtona, su propali, i svima je “kumovao” strani faktor. Zanimljivo je i da su isti politički akteri na sceni bili tada – i sada. Isti igrači, ista pravila, isti teren, kakav može biti rezultat? Stranci su inicirali nekoliko bitnih pokušaja reforme, ali bezuspješno.
-
Nova stara godina
Turbulentna godina je iza nas, a i pred nama. U oktobru nas očekuju opšti izbori što znači da ćemo opet cijelu godinu stojati na braniku vitalnog nacionalnog interesa, podijeljeni na patriote i izdajnike. Barem će političari stvoriti takvu atmosferu. Doduše, takav ambijent je već napravljen blokadom državnih organa i pričom o vraćanju nadležnosti sa nivoa BiH na nivo Republike. Iako smo navikli na zagrijanu atmosferu, moram priznati da sve više ljudi sa kojima razgovaram ističe kako ovo “ne miriše na dobro” i da im se ne sviđa trenutna atmosfera, koja je očigledno više nego zagrijana.
-
Vrijeme očaja, vrijeme nade
U trenutku pisanja ove kolumne, beogradska “Politika” na naslovnici elektronske verzije svoje štampe je objavila članak “Egzodus iz BiH: Pola miliona ljudi napustilo zemlju za devet godina”. Trnci prođu čovjeku kroz tijelo imajući u vidu da ukupan broj stanovništva iznosi nešto preko tri miliona.
-
Sicilijanska odbrana
U kolumni objavljenoj 16. avgusta ove godine govorio sam o ne baš očekivanom srpskom nacionalnom bloku političkih subjekata koji je zauzeo poziciju ispred BiH. Jedinstvo nije dugo potrajalo, optužbe su dolazile jedna za drugom, sa obje strane, i prvi put od kad postoji pravo veta, Narodna skupština Republike Srpske nije podržala srpskog člana Predsjedništva BiH u namjeri da poništi odluke Predsjedništva BiH, koji nije dobio dvotrećinsku većinu.
-
Zemlje Zapadnog Balkana u ulozi vječnog kandidata za EU
U Brdu kod Kranja u Sloveniji, evropski oci (i matera) po staroj mantri poručiše liderima zemalja Zapadnog Balkana da nema ništa od konkretnog datuma pristupa evropskoj porodici, i usvojiše deklaraciju, kakvu-bilo što bi se reklo, valjda da opravdaju “iće i piće”.
-
Fudbaleri Radnika ni posle devet kola ne znaju za pobjedu
Da li je konačno došlo vrijeme za promjene? Zašto ćuti uprava kluba?
-
Magna carta Milorada Dodika i nacionalni blok ispred BiH
Magna carta libertatum je ustavni dokument kojim je ograničena moć engleskih kraljeva, počevši od Džona, engleskog kralja iz dinastije Plantagenet s kraja 12. i početka 13. vijeka, koji je dobio nadimak Bez Zemlje jer se nije očekivalo da će naslediti zemlju od svog oca Henrija II, jer je bio najmlađi od petero braće. Preuzeo je tron nakon smrti brata Ričarda I, zvanog Lavlje Srce. Džon je često uzimao u svoje ruke izvršnu i sudsku vlast, pravdajući se time da je kralj iznad svakog zakona.