Rođen u Bijeljini daleke 1955. godine, 29. aprila. Osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu a potom, kad je obrazovanje u pitanju, pokušao, tačnije isprobao uslove na Akademiji kopnene vojske u Beogradu i pošto sam se tamo neosnovano uplašio, promjenim grad ali pamtiću to vrijeme provedeno u Novom Sadu na pretekom Mašinstvu gdje sam ostao mnogo duže nego na Vojnoj akademiji i tamo dogurao do 4,5 ispita do kraja i zakovao, pa ćak i posve odustao od tih muka.
Da bi uzeo malo daha za razmišljanje, najbolje mi je bilo otići na služenje vojnog roka,(30.01.1979.g.), u pjesadijsku školu rezervnih oficira ali pošto tamo zbog preopterećenosti i nisam mogao razmišljati i donijeti odluku u kom smijeru usmjeriti vlastito obrazovanje te sam odlučio zapoliti se i zahvaljujući već pomenutoj Školi rezervnih oficira, 1980. godine počinjem raditi u Vojnom odsjeku u Bijeljini. Moram priznati da me je vojska a i rad za vojsku temeljno izgradio, da sam odlučio odmah upisati Političke nauke u Sarajevu- smjer Narodna odbrana, međutim posle očišćene dvije godine, "naletim" na izvozni posao i odlučim prijaviti dopunsku djelatnost, metalska djelatnost, prizvodnja metalnih konstrukcija za italijansku firmu "Montefero" iz Milana i ponesen tim poslom a u to doba sam bio prvi mali privrednik koji je radio samo za izvoz, isključivo za devize, napuštam Vojni odsjek u Bijeljini 30.03.1990. godine i od tada pa sve do kraja radnog vijeka sam bio privatni preduzetnik.
Porodicu sam formirao uz saglasnost supruge Ljilje, koja još uvijek radi u Osnovnom sudu u Bijeljini kao sudija a u periodu od 1983, 1985. i 1994. mi je donijela na svijet najprije kćerku Bojanu, sina Branislava, te sina Marka koji je trenutno na 5-oj godini medicine u Novom Sadu.Danas sam ponosni deda mojim četvoro unučadi i to je prava blagodet a što se tiče posla, posle završenog poslednjeg rata na našim prostorima koji mi je ujedno i "razvalio" posao sa italijanima, 2003. godine postajem ovlašteni prodavac i serviser brendova Ford i Mazda u vlastitom objektu u Patkovači izgrađenom u godini početka novog posla ali sam i dalje zadržao jedan segment, radnu jedinicu djelovanja u metalskoj djelatnosti i zvanični dio radne karijere završio sam odlaskom u penziju 30.06.2015. godine.
Ono što je posebno obilježilo skoro cijeli moj život je ljubav prema volanu i automobilima, kao student u Novom Sadu, 1974 godine polažem za sudiju u auto-moto sportu, ponovo se vraćam u takmičarske vode i sve do 1998. godine vozim auto trke u Jugoslaviji a onda do 2004. godine u BiH. Uporedo sa tim stekao sam sve Internacionalne licence i od 2000. godine orgaizator sam najmanje 30-tak zvaničnih, regionalnih i državnih takmičenja, uporedo radim kao autor radijskih i TV emisija na nekoliko radio satnica u BiH i prvoj privatnoj TV, 1997. godine u televiziji "PIM" autorsku emisiju pod imenom "SEMAFOR", tako da sam skoro povezao sve karike vezane za automobile a kao šlag završio sam i saobraćajni fakultet i time, praktično "ovjerio" sve moje aktivnosti sa i oko automobila.
Jedan sam od osnivača Auto moto saveza RS, Sportskog AMS RS i Sportskog AMS BiH a ujedno sam bio i prvi sportista iz RS koji je nastupio na nekom zvaničnom takmičenju u Federaciji BiH, na brdskoj trci "IGMAN 1999" na šta sam posebno ponosan.1997. godine sam u Bijeljini registrovao vlastiti auto moto i karting klub a već naredne godine sam to učinio i u Jugoslaviji, sa sjedištem u Loznici. 2017 godine sam na dostojanstven i rekao bih nezaboravan i jedinstven način obilježio 20. godina od postojanja kluba a dana je to 25. godina postojanja.
Nezamislivo je zanemariti, odnosno ne istaći moj angažman u stvaranju Vosjke RS, gdje sam svo moje iskustvo iz Vojnog odsijeka po naređenju SAO Semberije i Majevice pretočio u praktičnom radu formiranjem Istočno bosanskog korpusa od 1992. godine pa do kraja rata mada sam bio mobilisan još 1991. godine u Komandu tadašnje divizije u kasarni Bijeljina na mjestu referenta mobilizacijskih poslova i demobilisan sam u činu majora.
